Skip to content
VM Samael Aun Weor: Gnoza Psihologija Alhemija Astrologija Meditacija Kabala
Život je kao film; kada se završi projekcija, namotamo traku na kalem i ponesemo je u večnost
VOPUS | Gnoza arrow Univerzalni simboli arrow Kosa - simbol Smrti

Kosa - simbol Smrti

Štampaj E-pošta
Autor Óscar Uzcategui Q.   
Kosa

Kosa je uvek u asocijaciji sa smrću pošto, budući da je instrument za košenje, za sečenje – simbolično predstavlja činjenicu da je naš život sličan klasju iz Prirode i kada jednom ispuni zadatak, pojavom smrti biće posečen. Počevši sa XV vekom stvarale su slike koje su predstavljale smrt kako nosi u svojoj desnoj ruci kosu. Kasnije, u doba baroka, ponekad, kostur koji simboliše smrt, bio je predstavljen noseći u svojoj desnoj ruci klepsidru, umesto kose. U ovom slučaju, ona klepsidra simbolisala je vreme koje prolazi i, kada jednom naši životni ciljevi budu dotaknuti, dotično vreme se svršava a ta činjenica je prikazana poslednjim zrncem peska koje će isteći iz klepsidre.

Da bismo još više obogatili naše znanje o ovom arhetipu, da vidimo što nam kažu neki autori rasprava:

Stari instrument košenja praistorijskih poljoprivrednih kultura neolita, napravljen je prvo od kamena, pretvorio se kasnije u simbol povezan sa polumesecom. Kose su često bile nazivane krive sablje, kao na primer oružje boga Marduka, protektora grada Vavilona.

Kosom je (u teogoniji Hesioda), bog Hronos kastrirao prvorođenog boga Uranusa, pre nego što je on sam bio udaren od munje, svrgnut sa trona i proteran od strane svog sina Zevsa (Jupiter).

Kosa je ostala kao atribut boga Hronosa (na latinskom jeziku ekvivalira sa Saturnom), koji treba da bude smatran kao pregrčki bog plodnosti. Njegovo se ime kasnije kombinovalo sa onim koji oličava vreme (Hronos), i koji, počevši od tada nosi kosu odnoseći se na nemilosrdan prolazak tokova života. Iz ovog razloga kosa je stigla da istovremeno simboliše i smrt.

Jedan uvaženi istraživač izjavljuje nam u pogledu kose ovo:

Kosa je bila elemenat u asocijaciji sa srpom i sabljom, kao instrument koji seče zlo.

U Starom Zavetu profeta Joilo tvrdi: „Otac će sa srpom doći sa kojim će poseći sve bezbožnike, čim žetva bude zrela.” Sveti Matej kaže: „...anđeli će doći da srpom pokose korov, a to su sinovi Zla”. U Apokalipsi ponovo se pojavljuje: „...i na oblaku seđaše kao Sin čovečiji, i imaše na glavi svojoj krunu zlatnu, i u ruci svojoj srp oštar”. Dakle, imamo asocijaciju srpa (kose) sa instrumentom za purifikaciju, obnavljanje, koji se koristi za čišćenje, da odstrani ono što je nepotrebno, da bi se ostvarila transformacija.

U jednom starom Gnostičkom obredu, u momentu inicijacije, neofitu se kaže sledeće:

Kosa označava misao smrti. Predloži sebi da postaneš savršen. Pre svega, potrebno je da upoznaš svoje defekte sa čvrstom odlukom da ih izbaciš...

Ispitujući misterije života i smrti pod svetlosti savremenog Gnosticizma nalazimo:

Kada nastupa čas smrti, kod postelje onog koji umire dolazi Anđeo koji je zadužen da preseče nit egzistencije. Upravo u trenutku kada ispuštamo poslednji dah, Anđeo Smrti vadi dušu iz tela i preseca svojom kosom srebrni kordon, onu misterioznu nit, koja povezuje dušu sa fizičkim telom. Dotičan magnetski kordon može se beskonačno produžiti ili skratiti.

Često oni koji umiru vide Anđela Smrti kao spektralnu figuru, kostursku, odevenu samrtničkim odelom. Jasno je da zauzima tako jezivu figuru samo onda kada radi; kada ne radi ima lepu sliku ili deteta, ili neke gospođe, ili venerabilnog starca. Anđeli Smrti nikada nisu zli ili perverzni. Oni uvek rade u skladu sa Velikim Zakonom; svako se rađa u svoje vreme i umire tačno u svoje vreme.

Óscar Uzcategui Q. Večiti Gnstički arhetipovi

 

AddThis Social Bookmark Button
 
< Ezoteričko Koplje   Dve Kolone Hrama – Jakin i Boaz >